Nadežda Kozomara
Psychologue Psychomotricienne
Psychologist Psychomotor Therapist
Psiholog Terapeut Psihomotorike

Sous-titre

Šta je psihomotorika?

Psihomotorika je medicinska disciplina koja ima u vidu kompletnog čovjeka: njegovu tjelesnost te i duševne, društve i kulturne utjecaje koji ostavljaju trag na osobi.

Terapija psihomotorike prikladna je za djecu, mladež i odrasle koji imaju motoričke ili emocionalne probleme, neskladno ponašanje ili poteškoće u odnosima s drugim osobama. Prati odnos između opažanja, osjećanja i razmišljanja i kako oni utječu na tjelesni izraz – naročito u pogledu pokreta. Zbog toga je u središtu psihomotorike tijelo u pokretu.


Šta može psihomotrika da učini za vas?

Psihomotorika unaprjeđuje postojeće sposobnosti i pomaže ljudima bolje upoznati vlastito tijelo. Posebno unaprjeđuje:

  • motoričku spretnost,

  • samostalnost,

  • društvenu doraslost,

  • povjerenje u sebe i u druge,

  • sposobnost reguliranja vlastitog ponašanja,

  • ravnotežu između tjelesnog izraza i osjećanja,

  • zadovoljstvo pokretom.
    Ako se primjenjuje preventivno, psihomotorika može poboljšati kvalitet života i unaprijediti individualni razvoj već u ranoj dobi djeteta.


    Psihomotrika za djecu

    Psihomotorična terapija ima za cilj da djetetu omogući primjenu i poimanje svojih sposobnosti, aktivnosti i kontakata u skladu sa mogućnostima. Djete treba da nauči kako da izlazi na kraj sa svojim teškoćama.

    Putem psihomotorične terapije se razjašnjavaju nesklad i odstupanja u razvoju pokretljivosti i po potrebi se sprovodi individualna ili grupna terapija. Savetovanje kako roditelja tako i nastavnog osoblja je važan deo ove terapije.

    Neki od pokazatelja nesklada i odstupanja u razvoju su:

  • Motorične teškoće u koordinacijii, na primjer problemi sa ravnotežom - nespretnost
  • Teškoće  regulisanja stanja napetosti muskulature (tonusa), na primer rastrzanost
  • Teškoće u finoj motorici u radnjama kao što su sječenje, ručni rad, građenje
  • Teškoće u prostornoj i vremenskoj orijentaciji
  • Grafomotorične teškoće kao što su nepovoljno držanje olovke, premalo ili preveliko pritiskanje, neautomatizirani tok pokreta kod pisanja, nesigurnosti kod poimanja oblika, teškoće kod savladavanja vještine pisanja
  • Ako međusobni odnos poimanja, razmišljanja, osjećanja i rada nisu u ravnoteži to moe takođe da se manifestuje kao:  
          - Teškoće u komunikaciji
- Smetnje u ponašanju (nemir, agresivnost, impulsivno ili zakočeno ponašanje)
- Smetnje u koncentraciji